Plitvička jezera

Voda i priroda.
Snaga i ljepota

Nacionalni park Plitvička jezera je svjetski poznato prirodno bogatstvo koje se sastoji od 16 jezera, povezanih brojnim slapovima i kaskadama, s bogatim biljnim i životinjskim svijetom, brojnim endemskim vrstama, dubokim šumama isprepletenim pašnjacima i livadama... Plitvice su 1949. godine proglašene Nacionalnim parkom, dok ih je 1979. godine UNESCO dodavao na popis Svjetske prirodne baštine, kao prvi park u čitavoj Europi. Danas su Plitvice savršeno odredište za ljubitelje prirodnih ljepota i zdravog načina života.

slide1 slide2 slide3 slide4 slide5 slide6 slide7 slide8 slide9 slide10
prethodna sljedeća

Flora i fauna

Životinjski svijet NP Plitvička raznolik je i bogat zahvaljujući prvenstveno očuvanosti staništa. Biološka raznolikost odražava se u broju životinjskih vrsta koji na ovom nevelikom području premašuje 1000. Na području Parka obitava više endemskih te brojne zaštićene i ugrožene životinjske vrste.

Istraživanjima flore u Nacionalnom parku Plitvička jezera zabilježeno je preko 1400 biljnih vrsta i podvrsta, 30% od ukupne flore Hrvatske. Veliku ulogu u tome igra specifični geografski položaj ovog područja, koje se nalazi svega 50-tak kilometara zračne udaljenosti od mora, te u zaleđu najveće hrvatske planine Velebit, dok njegova nadmorska visina varira od oko 300 do gotovo 1200 metara.

Legenda o Crnoj Kraljici

Teška sparina morila je nekoliko nedjelja poljane i gore. Ljudi i životinje, livade i vrtovi čeznuli su za okrepom, blagom kišicom. Crna Rijeka, koja je veselo žuborila između strmih litica, bijaše se osušila. Samo u malim kamenitim udubinama podržavala se po koja kap vode, koju su posvuda tražile sitne ptice, da utaže ljutu žeđ. Povenula je i trava kraj obale, koja je prije vrlo bujno rasla. Izdaleka i bliza dolazio narod ovamo, jer je bio naučan, da kod Crne Rijeke nađe vode i okrepe. Badava je narod molio i vapio za blagom kišicom.

Nebo se ne htjede smilovati… Na to se ukaže u dolini sadašnjih Plitvičkih Jezera Crna Kraljica sa sjajnom pratnjom. Ona je u vrletnom Velebitu imala svoje vilinske dvore te je katkada dolazila u plodonosne ravnice Ličkoga Polja i Gacke Doline, gdje je svojom dobrotom usrećivala narod. Narod zavapije kraljicu za pomoć, za vodu, jer će skapavati od žeđi i narod i blago a propasti i žita i livade. Kraljica se smilova i obeća dati vode u obilju. Uz grmljavinu i bljesak spusti se za tili čas na zemlju silna kiša, koja je okrijepila ljude i životinje, polja i livade. Kiša je padala cijelu noć a voda je sve više rasla… dok nije stvorila trinaest jezera u koritu Crne Rijeke, a od njih je prvo jezero nazvano Prošćanski po „prošnji“ naroda za vodu. Marljive ruke zahvalnoga naroda uzeše tada nositi na brijeg kamen po kamen te se je domala na vrhuncu brijega nad Kozjakom dizao ponosit kraljičin dvor. Narod je bio sretan i zadovoljan a Crna Kraljica je poput bijele vile bdjela nad onim krajem radujući se i sama Plitvičkim Jezerima.

Otvori mapu